Kroz razgovor sa nekim od mojih klijenata primetila sam da nisu u potpunosti sigurni kako reagovati u situaciji kada njihovo dete započne period jakih izliva besa. Mnogi od njih tu situaciju doživljaju kao vrlo neprijatno iskustvo koje prati osećaj bespomoćnosti, a kao rezultat toga, počinju da viču i pokazuju i oni neku vrstu izliva besa.
S obzirom da su ti momenti vrlo neprijatni, roditelji upadaju u začarani krug frustriranosti, pokušavajući da smire dete tako što će im govoriti: “Ajde smiri se! Tako veliki dečak (velika devojčica) pa plače“, onda ih imitiraju sa prizvukom podsmeha, ili im viču: „Prestani ili ćeš dobiti po guzi!“. Dete zatim nastavi dalje da se neadekvatno ponaša, a roditelj bude dodatno isfrustriran. Istina je da je transformacija od divnog i nasmejanog mališana u neko čudno stvorenje koje se rita, šutira, vrišti, baca stvari oko sebe, vrlo neprijatan doživljaj za roditelja, za dete, ali i za okolinu koja to gleda.
Zbog toga, mnogi roditelji misle da dete to radi da bi manipulisalo, kao i sa ciljem da dobije ono što želi (a ne sme). U tim trenucima roditelji mogu u potpunosti verovati u to da je takvo detetovo ponašanje zapravo okrenuto protiv njih. Logičan ishod je da roditelj koji tako misli i on doživi izliv besa i počne da viče i preti kako bi se odbranio od te dečje najezde.
Ipak, istina i realnost su drugačije od onog kako neki od roditelja mogu videti ove izlive besa.
#1 Izlivi besa su razvojna faza u psihološkom i fiziološkom smislu
Ukoliko je vaše dete starosti od jedne do tri godine, izlivi besa su zapravo razvojna faza, kako u psihološkom, tako i u fiziološkom smislu. U tom periodu dete uči kako da se izbori sa svojim negativnim emocijama, a uloga roditelja je da im to olakša koliko god je moguće. Dakle, kada dete počne da “besni”, pokušajte da to ne tumačite kao da je protiv vas, već da vam dete šalje određene signale (ili je gladno, ili je žedno, ili mu se spava, ili mu nedostaje vaše pažnje kako bi lakše prebrodilo neke njemu teške trenutke).
#2 Negativne emocije su teške i za nas odrasle
] V
Sama emocija ljutnje i besa je vrlo neprijatna i za nas odrasle, a možete zamisliti kako je preživljala mališan od 2 godine koji još uvek ne zna kako da se izbori sa njom i iskontroliše je na adekvatan način. Kada smirite svoj bes (na adekvatan i socijalno prihvatljiv način, kao što se to očekuje od odrasle individue), onda pokušajte da se stavite u cipele svog deteta. Na primer, ukoliko dete počne da besni i da se ljuti na neprimeren način zato što nije dobilo ono što je želelo, pokušajte da sebe zamislite u situaciji kada niste dobili ono što ste jako, jako želeli.
- I kako ste se osećali?
- Besno?
- Povređeno?
- Mislili ste da ste to zaslužili, a niste dobili? Jel da da to nije fer?
Isto tako se oseća i dete kada mu je uskraćeno nešto što silno želi. Drugim rečima, detetu je teže nego vama.
#3 Uloga roditelja da nauči dete kako da na socijalno prihvatljiv način izražava negativne emocije
Slažem se sa svim roditeljima da šutiranje, udaranje, bacanje na sve strane je neadekvatno i socijalno nepoželjno. Upravo zbog toga je uloga roditelja da nauči dete da je potpuno u redu da oseća bes, ljutnju i frustraciju, ali da se način kako to dete pokazuje nije u redu i da se to ne dopada ni mami, ni tati, ni baki, ni deki, ni vaspitačici, ni prodavačici u prodavnici, niti bilo kom u okruženju. Dakle, osećanja su u redu, ali ne i sva ponašanja.
#4 Empatija, istrajnost i doslednost su alati smirivanja i usmeravanja detetovih izliva negativnih emocija
Nekoj deci će pomoći ukoliko ih zagrlimo, sačekamo da ispad nezadovoljstva i besa prođe u našem zagrljaju, a onda im kažemo: “Volim te, ali mi se ne sviđa to što radiš”. Kod neke dece će ipak više imati efekta da ih jednostavno pustimo dok se ne smire, ali sve vreme ostajemo mirni i strpljivi dok napad ne prođe, a onda, nakon toga, kažemo šta se ne radi kada smo ljuti. Međutim, ono što je važno u obe situacije je da im pokažete razumevanje rečima (ili kada napad besa prestane i kada se dete skroz smiri): “Razumem da se osećaš ljuto i ja bih se osećala tako na tvom mestu. Mama/tata je tu uz tebe”
#5 Dogovor kuću gradi, pa i čoveka
Napadi besa neće u potpunosti prestati ni kada dete napuni tri godine. I kasnije je moguće da dete pokaže neadekvatan način pokazivanja ovog negativnog osećanja (na primer durenjem ili usporavanjem određenih aktivnosti, pa čak i povremenim ispadima besa). Kada dete ima dovoljno razvijene verbalne sposobnosti, i kada se smiri nakon nekog napada besa, moguće je dogovoriti se sa njim kako da sledeći put izrazi negativne emocije.
- Na primer možete detetu reći: “Voleo/la bih da mi sledeći put umesto da vičeš i bacaš sve po kući jednostavno kažeš da si ljut. Potpuno je u redu biti ljut, ali nije u redu da bacaš stvari oko sebe”;
- Zatim, možete istražiti zašto je imao uopšte napad besa tako što ćete pitati: “Jesam li ja nešto uradio/la ili rekao/la u vezi čega si se razljutio?” (možda previše naređujete ili držite sve pod kontrolom i time narušavate od njegovih osnovnih emocionalnih potreba);
- Možete pitati dete: “Da li želiš da te tada zagrlim dok te bes ne prođe ili bi više voleo da odeš u svoju sobu i tamo samostalno prođeš kroz to?” (davanjem izbora deteta ispunjavate njegovu potrebu za samostalnošću);
#6 Kontrola emocija je veština koja se uči
Najvažnije je da znate da je kontrola načina ispoljavanja negativnih emocija (bes, ljutnja, tuga, briga,…) veština koja se uči. Kada dete uči da vozi bicikl na dva točka, vrlo često pada dok ne “shvati” ravnotežu. Isto to se dešava i kod učenja veštine kontrole emocija: dete će često “padati” dok ne nauči da to iskontroliše. U procesu učenja veštine je važan roditelj koji bi bilo poželjno da razume, sačeka i vodi dete kroz ovaj razvojni zadatak.
Ovaj članak možete pročitati i na našem najčitanijem web portalu za majke: www.najboljamamanasvetu.com
Pogledajte još koje vrste edukacije za roditelje postoje
Edukacija za roditelje je vrlo važna kako bismo razumeli u kojoj razvojnoj fazi se nalazi naše dete, i u skladu sa tim, kako mu pristupiti i podstaći ga da savladava važne životne i socijalne veštine.
Da li ste se možda već učlanili u Facebook grupu Nesavršeno roditeljstvo/Imperfect parenting?
U Facebook grupi Nesavršeno roditeljstvo trenutno je u toku online radionica “Razvijati emocionalnu inteligenciju kod deteta” namenjenu roditeljima čija deca imaju od 3 do 6 godina.
Ne bih se u potpunosti složila, vrlo je bitno da se detetu da do znanja da je to ne prihvatljiv oblik ponašanja. Ako mi detetu ne pokažemo pravila igre, ono neće znati da igra. I pri tom jako je bitno ne popustiti i uvek biti dosledan, da se dete ne bi izgubilo u svetu ne tako bitnih stvari. Mi, roditelji, moramo da budemo jaki i da ulivamo sigurnost kod deteta, dete to zaslužuje.
Draga Biljana, sa čim se konkretno ne slažete? Čini mi se iz vašeg komentara da se u potpunosti slažete sa onim što sam napisala u tekstu.
U pravu ste da se detetu da do znanja da je to neprihvatljiv oblik ponašanja kroz rečenicu: “Ne sviđa mi se to što radiš, umesto toga reci da si ljut…” ili bilo šta slično tome. Kroz to i pokazujemo pravila igre. I naravno, ne treba popustiti i treba ostati dosledan.
Eh, da pogledajte moj tekst: Postavljanje granica je dokaz ljubavi prema deci. Tu sam malo detaljnije pisala o postavljanju zdravih granica kod dece.
Sva pitanja koja sam imala, upravo nalazim u vašim, za mene, pitkim tekstovima, nemam nejasnoća. Nije lako, pošto sam mama dva dečaka: od 3 godine i 4 meseca
Draga Duška, slažem se apsolutno sa vama da nije lako, ali nijedan odgovoran posao nije lak, a kada vidite pozitivne rezultate svog “rada” budete prezadovoljni 🙂
Drago mi je da Vam se dopadaju moji tekstovi, nastavite da uživate u njima 🙂