+381652030017 office@nikolinamil.com

Debeli bradati čika u crvenom odelu koji na letećim sankama za noć odnosi poklone svoj deci sveta – slika koju nije tako lako zamisliti. 

Da li je onda dobro predstavljati je svojoj deci? I kako to učiniti na pravi način?

U nastavku možete pročitati odgovore na pet najčešćih pitanja i dilema oko deda Mraza od strane dečijeg psihologa. 

Da li deca zaista naivno veruju u Deda Mraza i druga mitska bića?

Na ovo pitanje će većina odraslih instinktivno dati pogrešan odgovor, a to je da veruju.

Međutim, psihološka istraživanja koja su do sada sprovedena nam pokazuju drugačije rezultate, a to je da su deca jako skeptična prilikom usvajanja ovakvih verovanja.

Da li će dete poverovati u postojanje neke figure (mitskog bića) zavisi od tri faktora:

  • svedočenje (drugih ljudi o datom biću),
  • indirektni “dokazi” (o postojanju mitskog bića) i
  • angažovanje oko rituala i tradicije.

Upravo je sadejstvo ova tri faktora- uključivanje Deda Mraza u razgovor od strane brojnih ljudi, koji o njemu govore istu priču, njegovo ostavljanje poklona i angažovanje dece u ritualima/tradiciji, koje za cilj imaju da obezbede njegov dolazak (kićenje jelke, pisanja pisma i drugih aktivnosti) je ono što Deda Mraza čini “stvarnijim” za decu od nekih drugih mitskih bića. 

Šta ovo znači? To znači da decu nije lako ubediti da Deda Mraz postoji. Ono što najviše utiče na dečije verovanje u Deda Mraza jeste trud koji odrasli ulažu da bi dete poverovalo u ovu fantaziju. Dete gleda roditelje koji entuzijastično učestvuju u tradiciji i smatra da, kada roditelji tako nešto čine, mora da postoji validan razlog za to. A to je postojanje Deda Mraza.

Da li detetu treba reći da deda Mraz ne postoji ili da ipak postoji?

 

Oko ovog pitanja naučnici su i dalje podeljeni. Neki smatraju da je cela priča o Deda Mrazu zapravo vid obmanjivanja dece, a neki to vide kao dar lepih uspomena koje će dete pamtiti kroz ceo život. U zavisnosti od staništa, oba razmišljanja imaju svoje argumente.  

Neminovno, kada dete sazna da je bilo lagano, može reagovati tugom i razočaranošću i to je reakcija koje se mnogi roditelji plaše. Pre svega se plaše kakve posledice ona može ostaviti na njihov odnos sa detetom. Ono što treba imati na umu jeste da posledice zavise i od načina na koji će roditelj postupiti nakon ovog saznanja. Više reči o tome će biti  kasnije. 

Sa druge strane, bajka o Deda Mrazu ima puno benefita za samo dete ali i za celu porodicu. U prazničnom duhu, priča o Deda Mrazu donosi tradiciju koja zbližava članove porodice i u dom unosi primenu mnogih vrednosti koje je lako zapostaviti, poput darivanja.

Kakav značaj Deda Mraz ima za razvoj deteta?

 

Dugo kroz istoriju, bajke, koje uključuju i priču o Deda Mrazu, predstavljaju neizostavan deo detinjstva i dečijeg odrastanja. Postoji razlog zašto su bajke sastavni deo ovog razvojnog perioda. Deca lakše usvajaju znanje kroz priču (kao formu npr. bajke i legende) i kroz slušanje i pričanje priča mogu razvijati svoju sposobnost vizualizacije- stvaranja slika od priče.

Deda Mraz sa sobom nosi priču za koju je potrebno puno mašte i kreativnosti, tako da diskutovanje sa detetom, njegovi pokušaji da priču razume, ispuni nejasne praznine, sve to ima pozitivan uticaj na njegov intelektualni razvoj. Ovakav vid razmišljanja se u kasnijem razvoju pretvara u apstraktno mišljenje, koje je u srži našeg shvatanja sveta oko sebe i sebe samih.

Drugi razlog jeste zapravo sadržaj priče- ono čemu ona treba da nauči dete. Deda Mraz predstavlja uzor dobrote, nesebičnosti, darivanja i posvećenosti. Priče o Deda Mrazu, njegov čin darivanja i celokupna tradicija koja ga okružuje, zapravo, podstiču dete da usvoji vrednost darivanja drugima. 

Da li rečenica: “Ako ne budeš dobar, deda mraz ti neće doneti poklon” zaista ima smisla?

Iako Deda Mraz može biti oslonac roditeljima kada je u pitanju učenje dece pozitivnim vrednostima, jako je bitno da se Deda Mraz ne koristi kao način nagrađivanja ili kažnjavanja deteta. Da se kroz priču o Deda Mrazu dete ne uslovljava kroz rečenice poput “Ako ne budeš dobar, Deda Mraz ti ove godine neće doneti poklon” ili “Ako ne uradiš domaći odmah, reći ću Deda Mrazu da nisi dobar”.

Deda Mraz je simbol deljenja, darivanja i dobrote. Ukoliko dete dobija poruke da ako pogreši i ne ponaša se adekvatno, da “nije dobro”, onda neće biti nagrađeno poklonom, ono biva uslovljeno. 

Simbol Deda Mraza može biti produžena ruka roditelju ukoliko se koristi na mudar način, a to je da se dokaže bezuslovna ljubav detetu: bez obzira koliko je dete pravilo greške u toku godine, ipak će dobiti poklon zato što zaslužuje ljubav i darivanje. 

Kako reagovati kada dete počinje da shvata da Deda Mraz ne postoji?

Deca, kao i mi odrasli, imaju proces otkrivanja i razumevanja stvari, a do ovog saznanja najčešće dolaze oko sedme godine. Nekada će dete do zaključka doći samo, a nekada će istinu saznati od druga ili drugarice.

U prvom slučaju, vrlo je verovatno da se dete neće jednog dana probuditi i shvatiti da Deda Mraz zapravo ne postoji. Dete će vremenom početi da se raspituje o stvarima koje se tiču Deda Mraza koje prestaju da mu imaju smisla.

 

Ne treba se plašiti ove radoznalosti, jer je to dobar znak i pokazuje da dete intelektualno sazreva, i iz tog razloga radoznalost ne treba ugušiti dodatnim pričama i lažima samo da bi se održala iluzija. Poželjno je dete podstaći da dođe do zaključka i na tom putu mu pomoći, uz malo kreativnosti od strane roditelja ovo otkriće može postati mala dečija misija.

Ako dete pak dođe jednog dana kući sa pitanjem “Da li Deda Mraz zapravo postoji?”  treba odgovoriti iskreno. Večina dece ovo saznanje prihvata relativno mirno, najčešće biva pomalo tužno ili ljuto zbog saznanja da je sve ipak samo iluzija, ali na kraju biva zadovoljno što je deo takve tradicije. S druga strane dete može odreagovati burno i biti ljuto jer je bilo lagano. U ovoj situaciji dete ne treba prekoravati zbog njegove reakcije, već mu dati prostora da svoja osećanja izrazi, nakon čega je potrebno objasniti da cilj nije bio obmana, već puno lepih uspomena i bitna životna lekcija. 

Na kraju, magija ne mora nestati samo jer je dete otkrilo istinu o Deda Mrazu. Roditelj može ponuditi da se darivanje nastavi, da i naredni praznici proteknu sa poklonima ispod jelke. 

Jer na kraju nikada nije ni bilo u vezi Deda Mraza, već u vezi porodične radosti.

Nikolina Milosavljević, dečiji psiholog, psihoterapeut i praktičar terapije igrom