+381652030017 office@nikolinamil.com

„Sećam se da su mi najbezbrižniji dani bili onda kada sam bila trudna i dok sam, posle porođaja, provodila mnogo vremena sa svojom bebom. Sve dok se nisam vratila na posao, nisam znala šta me zapravo čeka: postala sam preplavljena brigom, tugom i osećanjem krivice zato što moje dete   nije sa mnom pola dana, sa jedne strane, a, sa druge strane, imala sam želju da budem posvećena poslu isto kao i pre trudnoće.„

                Marina,
29 god

Iako je u današnje vreme za većinu porodica normalno da rade oba roditelja kako bi obezbedili pristojan kvalitet života, nekada ta rastrzanost između biti dobar roditelj i biti dobar zaposleni su u konfliktu. U isto vreme želimo  da se ponovo dokazujemo svojim kolegama da možemo biti odlični u ispunjavanju timskih i kompanijskih ciljeva, kao i ranije, ali u isto vreme srce vuče ka kući da provedemo što više vremena sa svojim detetom.



Lista najčešćih izazova kada je roditelj zaposlen je verovatno duga, i svaki roditelj ima neke svoje lične izazove, svojstvene samo njemu, a ovde izdvajamo nekoliko najčešćih:

Roditelji uvek imaju unutrašnji „težak“ osećaj da ne provode dovoljno vremena sa porodicom.

Nikada kao danas nije bio veći izazov biti roditelj i raditi zato što su zahtevi za ispunjavanje veoma izazovnih ciljeva na poslu postali sve viši. U isto vreme, zahtev prema sebi da budu još bolji u ulozi roditelja sustiže ih svakim danom sve više, kako deca rastu. Osećanja koja mogu tada preplaviti roditelje su potištenost i osećaj krivice zbog malo provedenog vremena sa detetom, kao i briga da li će postići postavljene ciljeve od strane svojih lidera.

Šta uraditi? Organizovati specijalno vreme sa svakim detetom posebno. Kako bi obezbedili kvalitetno vreme sa svojom decom, pored redovnih zajedničkih obroka (na primer večere) bez korišćenja tehnike, bilo bi poželjno da bar jednom u sedmici ili u dve sedmice roditelj provede bar sat vremena samo sa jednim detetom . Važan korak jeste zakazivanje tog „sastanka“ zato što kada roditelj čeka da se nešto desi spontatno, uglavnom se ne dogodi nikada ili retko.

Zbog jurnjave da ispune ciljeve na poslu, i provedu dovoljno kvalitetnog vremena sa prodicom, roditelji zanemaruju sebe i retko kada imaju dovoljno vremena za svoje lične potrebe.

Iako roditeljima svi govore da prvo treba zadovoljiti svoje mentalne i fizičke potrebe, nekako roditelji u većini situacija to stavljaju po strani. Većina roditelja je svesno da zanemaruje sebe, i bude im veoma teško nekada da odluče da određene potrebe deteta stave na drugo mesto, u odnosu na svoje potrebe (na primer, da izađu da se vide sa prijateljima i propuste kupanje svog deteta pred spavanje koje ja važan deo porodične rutine). Griža savest je ovde čest gost i roditeljima često pokvari zabavu.

                Šta uraditi? Organizovati specijalan sastanak sa samim sobom. Da li roditelj voli da čita, šeta, vežba ili da provodi vreme sa svojim prijateljem, treba obezbediti sebi bar dva sata sedmično ili dva puta mesečno da ne misli o potrebama i zahtevima dece. I kao što je potrebno zakazati specijalno vreme sa svojim detetom, tako je važno u kalendar uneti svoje vreme.

Bolest deteta onda kada roditelj ima neki krajnji rok da ispuni  na poslu su zapravo česte situacije i one proizvode dodatni stres kod roditelja

Dok detetu raste temperatura ka  39 i više, a u isto vreme, roditelj kao poslovna osoba veruje da ne sme imati izgovore za kašnjenje predaje određenog projekta, je situacija koja je okidač  da roditelj bude preplavljen anksioznošću u vezi sa poslom, kao i u vezi sa stanjem deteta.

                Šta uraditi? U ovoj stresnoj situaciji je najvažnije da roditelj pronađe mir u sebi, i da objašnjenje zašto je važno ostati fokusiran iako je to nekada veoma teško. Ukoliko roditelj može sebi naći zamenu na poslu ili zamoliti kolegu da nešto uradi za njega, to bi bilo dobro, a ukoliko ne, bilo bi poželjno organzovati i određenu pomoć kod kuće, makar to bio i komšija koji može da sedi pored deteta i meri temperaturu, i pozove roditelja samo kada treba reagovati, dok roditelj sedi u drugoj sobi i završava svoj projekat.  

Roditelj je na veoma važnom sastanku, a u isto vreme dobija poziv od deteta kome treba emotivna uteha “odmah i sad”

Ovde je uvek najveći izazov roditelju da sa puno ljubavi i razumevanja detetu objasni da dok traje sastanak ne može biti u potpunosti  prisutan i pružiti najtopliju utehu i oslonac, a da kao bumerang ne oseti krivicu i tugu što nije trenutno sa svojim detetom. U isto vreme roditelj može osećati visok nivo neprijatnosti zato što je sastanak prekinut, naročito kada je tu prisutan neko od važnih osoba iz kompanije, kao i brigu da li ta situacija može imati neki negativni efekat da status u kompaniji.

                Šta treba uraditi? Detetu najtoplijim tonom pokazati razumevanje i izraziti želju da čuje detetovu priču, ali da je roditelju pažnja podeljena i da čim izađe sa sastanka, odmah će pozvati dete i pričaće o onome šta ga je uznemirilo. Ukoliko postoji mogućnost, uvek je dobro odtići po dete u školu, odvesti ga na zajednički ručak (kao neka vrsta specijalnog vremena) i pričati o onome šta je detetu važno.

Odsustvo sa posla zbog bolesti deteta.

Ove situacije su veoma česte kod roditelja predškolske dece čiji se imunitet tek razvija. Iako je roditelj 100% siguran šta mu je prioritet (a to je dete), ipak se iza svih tih situacija često roditelji osećaju veoma anksiozno povodom toga šta će kolege (pogotovo lider/menadžer)  reći za česta odsustva, da li će se ona odraziti na potencijalan gubitak posla i gubitak izvora prihoda kojim se obezbeđuje egzistencija porodice, ili možda kako će to uticati na dalje napredovanje u kompaniji i priliku za veću zaradu koja bi omogućila kvalitetniji životni standard celoj porodici.

                Šta uraditi? Unapred dogovorite ove situacije sa rukovodiocem i obezbedite određenu osobu koja može uvek da vas zameni kada ste u nemogućnosti da budete na poslu. Stvorite atmosferu   takvu da i kada ste kod kuće i brinete o bolesnom detetu, vaš posao „radi“ i „funkcioniše“. Kasnije, kada dete odraste, ovih situacija će biti sve manje zato što dete stiče imunitet, a vi ste u međuvremenu naučili još jednu veštinu: da stvorite sebi „naslednika“ na poslu i da možete bez kakvih posledica po procese vašeg radnog mesta da napredujete dalje u okviru kompanije.

Nervoza nakon povratka s posla kući, zbog drugih obaveza oko domaćinstva i funkcionisanja porodice.

Naime, i porodica predstavlja jednu vrstu male firme koju treba voditi i obezbeđivati članovima porodice neku vrstu funkcionalnosti, ali i vreme kada se zabavljaju i osećaju se lepo jedni sa drugima. Ovo posebno teško pada roditeljima koji samostalno obavljaju svoju roditeljsku ulogu, kao i onima koji većinu tih stvari rade, bez timske pomoći svog partnera. Kod njih se često provlači osećanje prezasićenosti, konstantnog umora i kad su na odmoru, ne mogu nikako da odmore ni telo, ni dušu.

                Šta uraditi? Organizujte porodične sastanke koji traju maksimalno 15 minuta i dogovarajte se sa ostalim članovima svoje porodice ko će imati koja zaduženja. Budite iskreni i recite šta vam je najteže u obavljanju tih dužnosti i šta verujete da neko od starije dece može da preuzme. Time učite svoju decu važne životne veštine: organizacija, rešavanje problema, a takođe stvarate i osećaj da su korisni. Ukoliko su deca mala, pokušajte da nađete određenu pomoć (makar je i platili) zato što je tada veća šansa da budete odmorni i da ne oskrnavite svoju kvalitetnu vezu sa svojim detetom.


https://pixabay.com/

Osećanja brige, anksioznosti, krivice, potištenosti su redovni pratioci roditelja koji su zaposleni i nekada je zaista teško regulisati sav taj stres koji narušava kvalitet života i može negativno uticati ne samo na mentalno zdravlje roditelja, već i na pristup detetu prilikom vaspitavanja.  Ukoliko, pored svega što roditelj pokušava i dalje osećaumor, nesanicu, bude tužan i plačljiv bez nekog razloga, i ima konstantan osećaj nedostatka samopouzdanja, poželjno je potražiti stručnu pomoć koja bi roditelju pomogla da se oseća bolje, a samim tim, i funkcionalnije.